Mediji u Hrvatskoj – danas

Mišljenja sam da i danas u Hrvatskoj svatko može dobiti provjereno točnu informaciju, no da biste dobili takvu informaciju morate dosta vremena „potrošiti“ surfajući internetom i provjeravajući različite izvore. Naravno, postavlja se pitanje koji su razlozi da mediji s vremena na vrijeme (nekad prije, nekad poslije) daju objektivnu informaciju. Rekao bih da je to zbog postojanja raznih interesnih grupa koje na različite načine „koče“ objavljivanje nekih vijesti.

Ukoliko ste ovih dana pratili medije u Hrvatskoj, vjerojatno ste uočili Hrvoja Appelta – istraživačkog novinara koji je dobio otkaz u Jutarnjem listu, a potom i u Globusu. Riječ je o novinaru koji je tijekom godina otkrio mnoge afere u našoj zemlji. Kada govorimo o njegovom otkazu, odgovorni kažu da je otkaz dobio zbog nepojavljivanja na poslu i nedovoljne količine članaka. Hrvoje govori suprotno. No, nemojmo sada gubiti vrijeme na to tko je u pravu jer, dvije strane – dva različita mišljenja.

Ono što je mene zaintrigiralo je činjenica da mainstream mediji (čast izuzecima poput T-Portala) ili nisu ili su jako slabašno popratili Hrvojevo izlaganje pred Nacionalnim vijećem za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije u kojem je govorio o korupciji u hrvatskim medijima. Dakle, ono što nije u novinama/na televiziji nije se uopće dogodilo?

Inicijativa za pokretanje neovisnog medija

Hrvojevo gostovanje u emisiji „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića i osjećaj da se nakon njegovog izlaganja o korupciji u medijima ništa neće promijeniti, pokrenulo je pravu Twitter lavinu (#HrMedia). Nadam se i vjerujem da je to samo početak i da će entuzijazam za stvaranje jednog hrvatskog neovisnog medija potrajati i nakon početnog zanosa.

Ideje i mišljenja su pristizala iz minute u minutu, što je dovelo do toga da hash tag #HrMedia nakratko bude i među trending topics na Twitteru. Ono što me jako veselilo je razina komunikacije među ljudima koji su imali različite prijedloge i ideje. Iako suočeni s različitim idejama, uvažavalo se drukčije mišljenje te je na kraju dogovoren offline sastanak u petak, 10. srpnja u pivnici Budvar blizu Kvatrića (Heinzelova).

Možemo li pokrenuti neovisni medij?

Treba utvrditi postoji li kritična masa zainteresiranih koja bi bila voljna uložiti svoje vrijeme i resurse u razvijanje ovakvog projekta. Također, treba utvrditi koji bi bio smjer razvijanja neovisnog medija. Puno je pitanja na koja se svi nadamo dobiti odgovore u petak. Ja osobno smatram da u Hrvatskoj ima puno kvalitetnih ljudi, jedan dio njih pratim na Twitteru i jako mi je drago zbog toga. Nemamo svi isto mišljenje, ali u tome i jest ljepota različitosti.

Jer, ono oko čega se zapravo moramo složiti prije pokretanja neovisnog medija je razlika između dobra i zla. Nije bitno jesmo li lijevo ili desno orijentirani, ali raspoznavanje dobra i zla je temeljna ljudska vrijednost koju bi trebali čuvati i promovirati u neovisnom mediju. Svatko od nas voli govoriti kako je on pošten, kako nije sebičan i kako mu je drugi na prvom mjestu, no to najčešće nije tako. Svatko od nas ima svojih mana i ja ne znam nikoga tko je savršen, ali ako se slažemo oko temeljnih vrijednosti koje bi trebale biti idealistične, onda možemo nastaviti razgovor.

Vrsta medija

Osnovno je pitanje na koje moramo dati odgovor način financiranja neovisnog medija. Uzmemo li u obzir troškove pokretanja i održavanja tiskanog medija, vjerujem da se ipak moramo okrenuti novim tehnologijama i internetu. Tijekom rasprave, pojedinci su se javili sa željom da doniraju hosting, dizajn, razvoj i CMS. Na taj način možemo drastično smanjiti početne troškove i već u startu imati kvalitetan proizvod.

Smatram da i među ostalim stručnjacima postoji želja i volja da doniraju dio svog vremena ili resursa za pokretanje ovakvog medija.

No, neovisni medij ne bi smio služiti za promociju pojedinca ili interesne grupe. Naravno, urednici, novinari i općenito djelatnici takvog medija, samim time što sudjeluju u stvaranju biti će promovirani. No, neovisni medij morao bi prije svega služiti za opće dobro jer, čast izuzecima (H-Alter, Pollitika), ostali mediji ipak većinom služe za promociju određenih interesnih sfera, a niti izuzeci, nažalost, nisu mainstream.

Vrsta medija ima utjecaj i na svrstavanje tog medija među mainstream medije – medije koji oblikuju javno mišljenje. Obzirom na sve veću penentraciju interneta u hrvatske domove, online medij ima veću šansu vremenom postati mainstream.

Trajnost medija

Kako bi osigurali trajnost takvog medija, cijeli bi projekt trebalo razviti u više faza od kojih bi ona završna bila etabliranje kao mainstream medija.

Uzimajući u obzir ideje ostalih sudionika rasprave, vjerujem da bi prva faza mogla biti kreiranje news agregatora koji bi (moguće s ljudskim faktorom) odabirao najkvalitetnije vijesti koje nastaju u Hrvatskoj i svijetu, a koje zadovoljavaju kriterije objektivnosti.

Druga bi faza mogla biti „real time twitter novinarstvo“, praćenje jednog kanala i prezentacija informacija u stvarnom vremenu. Na taj način izbjegava se urednička palica, a vijest se širi puno brže. To je i jedan od načina na koji možemo popularizirati Twitter kao neovisan kanal informacija – što je nama geekovima već odavno poznato.

Treća bi faza mogla biti pokretanje prave ili on-line redakcije s urednicima i novinarima koji bi kreirali određeni fond vijesti. U tom trenutku medij postaje mainstream. Urednici i novinari mogu i ne moraju biti etablirani. Ono što je bitno jest da mogu kreirati kvalitetne tekstove. Zalažem se da ljudima pružimo priliku da pišu.

Ono što bih također htio vidjeti u tom mediju su blogovi, kolumne i tekstovi istraživačkih novinara.

Ono što ne bih htio vidjeti u tom mediju su žutilo i trač, no to je – koliko god to banalno zvučalo – zapravo jedan veliki dio svakog mainstream portala ili novine. Čitatelji, nažalost, to traže i čitaju.

Kontrola neovisnosti

Na koji način osigurati neovisnost? Idemo redom. Jedna razina neovisnosti su čitatelji. Čitatelji trebaju provjerenu i točnu informaciju. Na čitateljima je da odluče što će napraviti s tom informacijom. I komentari bi trebali biti važan dio tog medija. Zašto? Čitatelji moraju komentirati jer bi nam to omogućilo slušanje drugog mišljenja te kao korektiv urednicima i novinarima. Ako krenemo od pretpostavke da nismo svi uvijek u pravu i da se ne moramo nužno slagati s drugima, komentari bi mogli biti idealan način da čujemo i drugu stranu.

Problem je što je razina komentiranja na hrvatskom webu danas na jako niskoj grani. Mišljenja sam da je veliki dio komentara neprikladan za objavljivanje na internetu. Na internetu nema mjesta za vrijeđanje. Jedno je izražavanje drukčijeg mišljenja, ali komentari koji vrijeđaju sudionike rasprave (jer komentiranje je rasprava) morali bi ili biti uklonjeni ili na neki drugi način istaknuti kako bi ostali korisnici mogli vidjeti razinu netolerancije koju je netko sposoban iznijeti u komentaru.

Drugu razinu čine zajedno novinari i urednici s jedne strane i uređivačka politika s druge. Potrebno je osigurati simbiozu obje strane i međusobnu samokontrolu kako bi se održala neovisnost medija.

Financiranje

Kao što sam spomenuo ranije u tekstu, ukoliko se odlučimo za online medij, možemo otkloniti početne potrebe za financijama tako da uključimo razne stručnjake s područja weba koji bi „donirali“ svoje znanje i resurse.

Također, s projektom ne treba krenuti megalomanski pa propasti u 2 mjeseca, ali ne treba biti niti previše oprezan pa jednostavno „ne krenuti“.

Vjerujem da entuzijazam može potrajati nekoliko mjeseci, a siguran sam da među nama ima stručnjaka iz svih područja pa tako i područja marketinga i financija, koji bi mogli predložiti neki model financiranja koji bi zadovoljio sve.

Tko bi trebao pokrenuti neovisni medij?

Hrvoje Appelt želi pokrenuti neovisni medij. Ukoliko to može sam napraviti – odlično. Ali zašto mu ne pomoći, zašto ne čuti i druge ideje? Nemojmo držati nogu na kočnici nego krenimo i probajmo nešto napraviti. Valjda nisam jedini koji želi promjenu?

Tko stoji iza ove inicijative? Nitko i – svi. Inicijativa je krenula na Twitteru i bio bih najsretniji da se u cijelu priču uključe ljudi različitih svjetonazora. Osobno me ne zanima iz koje je netko stranke, koji je fakultet završio i gdje radi, tko su mu roditelji i koje je vjere ili nacionalnosti.

Članak 3. Ustava Republike Hrvatske kaže – „Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.“

Gdje smo izgubili ove vrijednosti nije mi jasno. Ne trebate biti idealisti da uočite da nešto ne valja u Hrvatskoj. Pročitajte ovaj članak i nabrojite mi jednu riječ kojom nije obrisan pod u proteklih godinu dana. Nažalost, osim demokratskog višestranačkog sustava (iako je i to upitno obzirom na afere s glasanjem mrtvaca), malo je onoga što je ostalo netaknuto u Hrvatskoj.

Inače, ovaj članak je nastao kao ideja da na jednom mjestu dogovorimo neke smjernice o čemu želimo razgovarati u petak. Slobodno svoja razmišljanja napišite u komentarima, a ja ću sve to ubaciti u novi članak.

Različiti ljudi, različita mišljenja i zajednička želja da se pronađe način za objektivan i nezavisan prijenos informacija u Hrvatskoj (a kasnije se ispostavilo da nešto slično treba, očito, i čitavom Balkanu).

Jedan sam od onih koji smatraju da je stanje u hrvatskim medijima u najmanju ruku – zabrinjavajuće. Zbog toga mi je bilo drago biti dio rasprave o budućnosti nezavisnih medija u Hrvatskoj. Naime, mislim da se većina slaže da u Hrvatskoj ne postoji dovoljan broj nezavisnih medija, a pogotovo nezavisnih mainstream medija. Također mislim da se slažemo da postoji potreba za objektivnim i nezavisnim medijem koji bi pronašao svoj put do većeg broja ljudi. Ivo Špigel (@ivospigel) je spomenuo H-alter kao jedan nezavisni medij u Hrvatskoj ali moje je osobno mišljenje da on još uvijek nema pristup do svih grana našeg društva.

U raspravi koja je trajala nekoliko sati pa je #HrMedia hashtag nakratko postao i jedan od trending topics na Twitteru, bilo je više različitih mišljenja. Aljoša Japundžić (@aljosajap) tako kaže kako bi rješenje moglo biti pokretanje nezavisnog medija na internetu – “ne bi to trebalo biti mjesto gdje svatko ima pravo na mišljenje, nego mjesto gdje se stvari nazivaju opravim imenom”. Slažem se s Aljošom, iako smatram da ljudima treba dati pravo da izraze svoje mišljenje (koje se ne mora nužno slagati s našim), dokle god ono ne prelazi u vrijeđanje (koje je IMHO previše rasprostranjeno u HR medijskom prostoru).

Postavlja se zatim pitanje financijske neovisnosti. Kako bi medij mogao uspjeti ako nije financijski neovisan i na koji način postići financijsku neovisnost? To je svakako pitanje o kojem treba najviše razmisliti. U Hrvatskoj postoji jedan medij koji bi trebao biti financijski neovisan budući ga svi mi plaćamo. Riječ je naravno o javnoj televiziji za koju svi znamo koliko je javna i nezavisna (pogledajte govor Ive Sanadera koji je emitiran u subotu). Kada smo počeli razgovarati o financijskoj neovisnosti, tada je postalo jasno da je 140 znakova ipak premalo za neku dublju analizu ili konkretnije prijedloge.

Pada prijedlog za offline nastavak u petak u Zagrebu na kojem bih volio prisustvovati, ali najvjerojatnije neću moći (daleko mi je to od Pule).

Još jedna bitna stvar koju sam umalo zaboravio. Ivan Brezak Brkan (@ivanbrezakbrkan) je predložio da krenemo sa nečime poput agregatora nezavisnih vijesti što mislim da je dobra ideja. To se može napraviti relativno brzo i sa malo ulaganja, a bio bi dobar početak. Mislim da bi kasnije svakako bolje rješenje bilo kombinacija nezavisnog portala i agregatora vijesti.

Za više informacija svakako pogledajte #HrMedia na Twitteru. Pogledajte i što su pisali (autori nisu napisani nekim posebnim redoslijedom):

• @ivanbrezakbrkan
• @ivospigel
• @kmacan
• @aljosajap
• @dsusanj
• @nikolaplejic
• @Beler
• @borislicina
• @emanuelblagonic
• @davdagic
• @palcic
• @theovalich
• @stanislavbender
• @novina
• @vsekelj
• @krunovidic
• @alenf
• @msanko

Nadam se da nisam nekoga zaboravio, ali rasprava je bila stvarno dugačka pa vas odmah molim za oprost . Nije mi bila namjera ikoga izostaviti.